Category Archives: Tehnologija

Da li će telefoni postati savitljivi?

Kako ulazimo u poslednje mesece 2011. godine, ljudi koji su zainteresovani za tehnološke novotarije već razmišljaju o tome šta mogu očekivati u predstojećoj 2012. na tom polju.

Photo: Nokia

Da li će funkcija prepoznavanje govora postojati u svim našim uređajima? Da li će tehnologija dodira potpuno zameniti miš i tastaturu? Da li će smrt novčanika kao izvora plaćanja postati svakidašnjica?

Možda. Ali najuzbudljivija je verovatno tehnologija fleksibilnih ekrana. Nada da će ova dugo i željno iščekivana tehnologija postati deo široke upotrebe u 2012. je optimistična, ali ne i nezamisliva.

Nedavno je Nokia demonstrirala prototip ručnog uređaja koji vam nudi opciju da uvrćete i savijate ekran kako biste nešto npr. zumirali ili “skrolovali”.

Samsung je takođe prošle nedelje najavio da možemo očekivati novi model telefona sa fleksibilnim ekranom u 2012. i da će nakon njih uslediti i fleksibilni tableti.

Očigledne su prednosti fleksibilnih displeja. Oni su trajniji i otvaraju put novim metodama unosa, kao što je savijanje ekrana kada se zumira sadržaj. Ali kuda će nas ova nova tehnologija odvesti?

Čini se da će ona dovesti do najvećeg napretka mobilnih uređaja još od pojave touchscreen tehnologije. Zapravo, sledeća inovacija u tehnologijama ekrana možda će biti još veći korak napred. Ne razmišljajte o savitljivim displejima već o onima koji mogu da se preklope.
Činjenica je da je najveće ograničenje bilo kog uređaja ovih dana veličina ekrana.

Postoji večita dilema: možete imati mali ekran (telefon) koji vam staje u džep, ili veliki ekran koji može služiti za kućnu upotrebu (tablet).
Ali ne možete imati oba; ili pak možete?

Krajnja zamisao, odnosno san, kada je reč o ovim fleksibilnim ekranima je uređaj veličine telefona koji može da se „odvije“ do veličine tableta.
Možda će to biti poput drevnog svitka, odnosno cevi koja se odvija do ekrana veličine od 25 cm. Ili se možda ekran telefona može razviti u dva pravca, postajući upotrebljiv i kada se skupi i kada se odvije.

Ali zašto da se zaustavimo na sa trenutnim odlikama forme? Zar ne bi bilo divno kada bi ovi uređaji mogli da poprime oblike nalik papiru čiju su funkciju i zamenili?

Dok je tranzicija od novina, magazina i knjiga u digitalne uređaje vodila ka nekoliko kompromisa, odnosno, ove taktilne forme svedene su na opseg kvadratnog stakla, fleksibilni ekrani mogu oponašati papir koji su zamenili.

Čitači elektronskih knjiga bi jednostavno mogli postati „digitalne šlajfne”. Magazini i novine mogli bi biti napravljenji od više listova koji obnavljaju svoj sadržaj svakoga dana ili čak sata!

Fleksibilni ekrani mogli bi imati veliki uticaj, jer mogu biti sveprisutni. Na primer, iPad je sprava koja je i dalje veoma skup uređaj, ali to ga ne sprečava da se pojavljuje na neočekivanim mestima.

Neki hoteli omogućavaju svojim gostima da se čekiraju putem iPada koji je deo uobičajene usluge hotela ili čak ustupljen gostu na korišćenje tokom boravka. Prvoklasni restorani koriste iPad umesto klasičnog menija. Jedan zaluđenik za automobile je instalirao jedan u vidu sisitema za zabavu unutar svog vozila. Neko je čak stavio jedan u svoj kuhinjski orman, nazvavši ga „kuhinjskim sistemom za zabavu“.

Šta će se dogoditi kada ekrani budu milimetarski tanki i doslovno neuništivi?

Jednostavno rečeno: što jeftiniji, tanji, pokretniji, i trajniji ekrani postanu, to ćemo im naći širu upotrebu. A šta može biti tanje ili trajnije od tzv. fleksibilnog displeja? Bilo koja površina moći će da postane ekran!

Microsoft je objavio video prošle nedelje koji pokazuje šta će se dogoditi kada svaka površina postane digitalni ekran. I to je fantastično.

Predstoji nam uzbudljiva budućnost kada je o tehnologiji reč. Čini se da je blizu. Naročito ako kreatori uređaja uspeju da realizuju ideju, sledeće godine možemo biti svedoci prvog savitljivog telefona. Nadajmo se da će tako i biti!

Superkompjuter K oborio sopstveni rekord

Fujitsuov superkompjuter K oborio je rekord u snazi dostigavši deset petaflopsa. Jedna sekunda rada snage od jednog petaflopsa jednaka je onome što bi se postiglo kad bi svaka živa osoba na planeti, tokom dva dana.

Japanski superkompjuter K kompanije Fujitsu oborio je sopstveni rekord u snazi dostigavši prvi put 10 petaflopsa (deset kvadriliona operacija u sekundi).

Zabave radi, jedna sekunda rada snage od jednog petaflopsa jednaka je onome što bi se postiglo kad bi svaka živa osoba na planeti, tokom dva dana, svake sekunde izvodila jednu računsku operaciju.

Iako nije bio kompletiran, “japanac” je još u junu, na listi 500 najbržih računara, zauzeo prvo mesto koje je pre toga držao kineski Tjanhe-1A sa snagom od 8,1 petaflopsa.

Japanski K je sada potpuno operativan, sa više od 88.000 procesora od kojih svako ima po osam jezgra, a najavljeno je da će se koristiti u raznim projektima vezanim za naučna istraživanja.

Google redizajnirao Gmail

Reidzajnirani Gmail je pokrenut, a tokom narednih nekoliko dana korisnici će moći da ga aktiviraju klikom na opciju “Switch to the new look”, a čak i ako to ne urade, uskoro će dobiti redizajniran nalog.

Izgled Gmaila sada je prilagođen dizajnu Google+ mreže, a korisnici mogu da kontrolišu i “gustinu” informacija klikom na ikonicu zupčanika u gornjem desnom uglu ekrana.

Pregled konverzacija je redizajniran pa je sada olakšano praćenje dužih prepiski, a korisnici će sad moći da vide sličice sa profila pošiljaoca poruke, što bi trebalo da domogući lakše praćenje toga ko je šta napisao.

Za svaku prethodno pročitanu poruku, pošiljalac i izvod teksta sada su odvojeni u dva reda.

Gmail se sada automatski prilagođava I dimenzijama ekrana uređaja koji koristite. Ako želite “zgusnutiji” pregled poruka da biste manje skrolovali, možete to “ručno” podesiti u podešavanjima.

Teme su sada dostupne u visokoj rezoluciji, a korisnicima su na raspolaganju fotografije iz kataloga servisa iStockphoto. Tema koju sada koristite trebalo bi automatski da bude prebačena u novi izgled, piše PC World.

Linkovanje nije kleveta

Ostavljanje linkova ka uvredljivim informacijama o nekom licu na internetu od sada neće biti smatrano klevetom, barem ne u Kanadi.

Photo: Anonymous Account/Flickr

Naime, Vrhovni sud Kanade obrazložio je da je linkovanje drugačije od objavljivanja uvredljvih informacija i klevete.

Odluka suda usledila je nakon što je Vejn Kruks, biznismen iz Vankuvera i menadžer kampanje za tamošnju Zelenu stranku, podigao optužnicu tvrdeći da ga je sajt p2pnet.net oklevetao stavivši link ka nekom, za njega uvredljivom, članku.

Link je bio naslovljen sa „Sloboda govora u Kanadi“ (Free Speech in Canada).

Sudija Rozali Abela smatra da je ovakva odluka velika pobeda u borbi za slobodu na internetu u Kanadi, jer širenje informacija putem mreže, počiva na upotrebi linkova.

„Internet ne može da pruža informacije bez linkovanja“, stoji u odluci suda.

„Ograničavanjem njihove korisnosti podvrgavajući ih tradicionalnim zakonima o izveštavanju značajno bi ograničilo protok informacija i na posletku, slobodu izražavanja“.

To naravno ne daje za pravo blogerima i sajtovima da direktno objavljuju uvredljive materijale.

Štaviše, odluka je doneta pod pretpostavkom da originalni sadržaj nije klevetnički sam po sebi.

U konkretnom slučaju, činjenica da sajt p2pnet.net nije reprodukovao ništa od linkovanog materijala ili ga komentarisao bila je dovoljna da se utvrdi njegova „nevinost“.

Sjedinjene Američke Države imaju sličan zakon u okviru Zakona o pristojnoj komunikaciji iz 1996. godine.

Paragraf 230 tog Zakona štiti proizvođače i korisnike interaktivnih kompjuterskih usluga koji objavljuju tuđe informacije.

Te „informacije“ uključuju komentare i materijale treće strane, kakvi su linkovi.

Iako su sudovi pojedinih država do sada imali slučajeve slične Krukovom, Vrhovni sud SAD nikada nije zauzeo zvaničan stav o paragrafu 230.

Da li bi ostavljanje linka trebalo da se smatra klevetom? Da li odluka otvara Pandorinu kutiju ili je stvarna pobeda online slobode izražavanja?

Šta vi mislite?

Je li svet spreman za Timeline?

Voditelj i producent Ralf Edvards je 1952. godine osmislio emisiju koja je govorila o opojnoj moći nostalgije i neposrednosti televizije.

Ideja je bila jednostavna: poznate ličnosti i obični ljudi bili bi suočeni sa nekom iznenađujućom pričom o sebi, slušajući je od nekih njima važnih ljudi koje su upoznali na svom životnom putu. Njihova prošlost bi tako bila ponovo iznesena na svetlost dana – uživo pred milionima gledalaca.

Rezultat je bila sentimentalna, čudna, dirljiva, napadna, srceparajuća ili urnebesno smešna epizoda, u zavisnosti od epizode i perspektive posmatrača. “Ovo je vaš život” bio je novi način kontrolisanja televizije i prošlosti zapakovanih u instant zabavu.

Svet, ili bar 800 miliona Facebook korisnika, imaće svoju verziju emisije “Ovo je tvoj život”.

Život je divan

Facebook Timeline, kompletan remont ličnih profila koji će početi sa primenom u narednih nekoliko nedelja, izgrađen je oko jednostavne i moćne ideje: šta ako biste mogli da vidite ceo svoj život na jednom mestu?

Timeline je način da vizuelizujete svoj život (ili bolje rečeno, život koji ste živeli na Facebooku). Uz pomoć nekoliko skrolova videćete prijatelje koje ste stekli, slike koje ste postavili, statuse veza, pa čak i bolesti ili operacije kroz koje ste prošli – ako ste ih delili sa ostalima. Možete videti najzanimljivije trenutke iz određene godine pa čak i iz određenog meseca ili dana.

To je divna i lepo dizajnirana vizija zbog koje prosto poželite da su i naše bake i deke nekom magijom koristile Facebook za života pa da možete da saznate nešto više o njima sada kad ih više nema.

Ako Facebook Timeline ideja zaista uzme maha, to bi lako mogao postati vizuelni katalog svakog proživljenog života, od onog najobičnijeg do najspektakularnijeg.

Kao što je Mark Zakerberg sam lepo rekao: “Sve je tu, čitav vaš život.”

Bolje nego što sami sebe poznajete

Ako vas od ideje da vam se ceo život nađe na mreži podilaze žmarci…pa, iskreno, Zakerbergu ne treba zameriti što vam ne veruje.

Facebook je postao moćna sila koja menja svet jer je ignorisao ono što je ljudima, prema njihovom priznanju, bilo neprijatno da podele onlajn. Na primer, kada se 2006. pojavio News Feed, koji je sve vaše aktivnosti prosleđivao “prijateljima”, mnogi su nazivali “jezivim” i “invazivnim” i “društvenim uhođenjem”. Do te mere da je Zakerberg morao da izda zvanično saopštenje i kaže da je kriv.

Sada je ta aplikacija sastavni deo vašeg dana i ljudi su se navikli na to da će svi videti svaku promenu na profilu.

Da bi se osigurao, Facebook je tokom godina radio na poboljšanju i kontroli opcija vezanih za privatnost (sa zakašnjenjem i nasumično), ali nemojmo se zanositi: ova društvena mreža misli da zapravo želite da delite više nego što kažete da želite. Ono što je izgledalo jezivo pre pet godina, sada deluje bezazleno.

A ovog meseca Zakerberg je uveren da vi stvarno želite da vam ceo život bude na Facebooku. Da ćete prevaziđi početnu sumnjičavost kada počnete da se zabavljate gledajući kakvu ste frizuru nekada imali i kada se prisetite svih bitnih a u međuvremenu zaboravljenih trenutaka. Da nijedna društvena mreža nije bankrotirala precenjujući šta javnost zaista želi da deli.

Da li je u pravu?

Uvek ćemo (ali zaista uvek) imati Pariz

Ako ste 27-ogodišnji milijarder koji je sam zaradio novac i koji nikada nije prošao kroz raskid od kada je na Facebooku, kao što je to slučaj sa Zakerbergom, onda vam neće biti strašno da vašu prošlost vide svi prijatelji.

Ali šta je sa onima koji nisu imali tako divne, čiste živote i koji su prošli kroz gadne raskide i razvode ili sa onima koji su stavljali sramotne statuse koje žele što pre da zaborave?

Trenutno je sve to uglavnom zakopano. Gotovo je nemoguće naći nešto što ste pisali ili uradili davnih dana na Facebooku i mnogima je zbog toga laknulo.

Međutim, ako ne izbrišete sve kompromitujuće sadržaje ili ne izmenite opcije vidljivosti za sve te stare postove (a FB će vam, navodno, dati rok da to uradite), uskoro bi vaša nova ljubav mogla da se svojim očima uveri koliko ste se dobro provodili sa bivšim/bivšom na moru 2007.

Šta ako želimo da prošlost ostane u prošlosti?

Vaš život, onlajn

Timeline je uveren da će formula uspeha koja je važila pedesetih za emisiju “Ovo je vaš život”, važiti i danas: preživećemo povremenu dozu neprijatnosti i biti voljni, čak i srećni učesnici u eroziji sopstvene privatnosti, sve dok je nivo zabave zadovoljavajući.

I budite uvereni: Timeline je neverovatno zanimljiv. U stvari Facebook misli da je toliko zanimljiv da ćete provoditi sate na mreži popunjavajući praznine iz svog života pre Facebooka i dodavati još informacija o sebi.

Međutim, izvestan element nepoznanice i „bljak” faktor su takođe prisutni. Između Timeline i nove Open Graph aplikacije poput Spotifyja koja, ako je uključena, omogućava vašim prijateljima da vide koju muziku slušate u realnom vremenu, uskoro ćemo saznati koliko smo tačno tolerantni u vođenju svojih života pred očima polu-javnosti i koliko će nam prijati da naši prijatelji (i Facebook) znaju svašta o nama.

Svete, ovo je tvoj život. Da li spreman?

Otkriven novi način napada na Facebook

Nova vrsta napada na Facebook društvenu mrežu se pojavila, gdje se korisnik nastoji zavarati da sam otkrije svoju lozinku, tačnije da otkrije antiCSRF token koji je povezan sa trenutnom sesijom korisnika.  Sigurnosni kodovi u sesiji omogućavaju napadaču zahtjeve nad žrtvinim web preglednikom.

 

http://tehnografija.net/wp-content/themes/Averin/timthumb.php,qsrc=http,P3A,P2F,P2Ftehnografija.net,P2Fwp-content,P2Fuploads,P2F2011,P2F10,P2FNoviFBnapad0.gif,ah=303,aw=630,azc=3.pagespeed.ce.YmsxsKIHax.gif

 

Cross site request forgery (CSRF) je tehnika koja zloupotrebljava vezu idmeđu web stranice i autentificiranog korisnika. Na način na koji web radi, web stranica može natjerati web preglednik korisnika da podnese zahtjev nekom servisu ili stranici (third-party) na kojem je korisnik autentificiran, i tako doda podatke sa tog servira u trenutnu sesiju. Kako bi se to izbjeglo, u stranice se ugrađuje jedinstven autorizacijski kod, poznat kao antiCSRF token. Pošto ovi nisu dostupni napadačima, “lopovski” zahtjevi se ne mogu više uspješno izvoditi.

Sad međutim, sigurnosni istraživači iz Symantec-a su otkrili novi način za napad na Facebook, gdje korisnik nesvjesno preda informacije o svome tokenu, tako što podlegne lažnom verifikacijskom procesu. Prevara počinje sa spam porukama u kojima se reklamiraju interesantni video snimci koji se postiraju na Facebook zidu od već zaraženih / napadnutih korisinka. Poruke većinom sadrže linkove ka lažnoj YouTube stranici. Kada dospiju na takve stranice, korisniku iskoči dialog u koji je potrebno paste-ati nasumično generisani kod koji je navodno generiran od strane anti spam mehanizma. Zapravo je taj dio koda uzet od facebooka pomoću skripte, i sadži antiCSRF token, dodjeljen od strane društvene mreže (u ovom slučaju).

Ovaj način napada je sličan takozvanom self-XSS napadu, gdje su korisnici lijepili dijelove JavaScript koda u adresni bar svoga web preglednika.

Dakle oprez svima, nadograđujte antivirusni softer i malver/spam softver čim prije, i budite na oprezu kada prihvatate nove prijatelje na Facebook-u ili kada dobijete poruke od nepoznatih osoba ili sumnjivog sadržaja.

Zašto su kompjuterski glasovi ženski?

Za većinu korisnika novog iPhonea, opcija Siri je mnogo je više virtuelnog “asistenta” koji pomaže u zakazivanju sastanaka, pronalazi najbliže picerije u okolini ili obaveštava da treba da ponesete kišobran.

Photo: vasile23/Flickr

Ona je takođe – žensko.

Siri odgovara na pitanja ljudsko-robotskim glasom koji je neosporno ženski (ovo se odnosi na SAD i još 4 zemlje – u Francuskoj i Velikoj Britaniji Siri je muško).

Korisnici opisuju aplikaciju ženskom zamenicom. Njen pol je čak isprovocirao neke da na blogovima i forumima postavljaju seksualno provokativna pitanja za Siri, tipa “Šta imaš na sebi?” (Sirin zbunjen odgovor: “Zašto me ljudi to stalno pitaju?”).

Ova zbrka oko Sirinog pola potegla je mnogo veće pitanje: od sistema govorne pošte i GPS uređaja pa do Siri i dalje, zašto je većina kompjuterskih glasova ženska?

Jedan deo odgovora bi mogla da pruži biologija. Naučne studije pokazuju da se ljudi ženski glas smatra prijatnijim od muškog.

“Mnogo je lakše pronaći ženski nego muški glas koji se svima dopada”, rekao je prof. Kliford Nas sa Stenford Univerziteta. “Dobro je poznat fenomen da je ljudski mozak razvijen tako da voli ženski glas”.

Istaživanja skreću pažnju i da ove sklonosti nastaju još pre rođenja deteta. Fetus reaguje na zvuk glasa svoje majke, ali ne i na glas oca.

Drugi deo odgovora leži u istoriji. Prema nekim izvorima, upotreba ženskog glasa u navigacionim uređajima datira još iz II svetskog rata, kada su bili ugrađivani u kokpite aviona jer su se izdvajali od razgovora pilota.
Telefonski operateri su tradicionalno bile žene pa smo izgleda navikli da dobijamo pomoć od nekog nevidljivog ženskog glasa „sa one strane”.

Kada su, pre nekoliko decenija, proizvođači automobila ugrađivali prve automatske glasove u kola, istraživanje sprovedeno među kupcima je pokazalo da preferiraju ženske glasove. To je možda objašnjenje za činjenicu da su skoro sve GPS navigacije na tržištu “ženskog pola”.

Jedan zanimljiv izuzetak predstavlja situacija iz Nemačke gde je BMW bio primoran da povuče svoj sistem navigacije u automobilima kasnih 90-ih, jer su bili pretrpani pozivima gnevnih Nemaca koji su odbijali da prihvate direkcije od jedne žene.

„Kulturni stereotipi su duboko ukorenjeni”, kaže Nas.

Audicije za glas

Većina kompanija koja proizvodi automatizovane glasove organizuje audicije, pravi audio snimke i onda ih pušta raznim fokus grupama.

Glasovi se zatim rangiraju prema nekoliko parametara – toplini, veštini, prijatnosti i slično.

„To je kasting, nešto po čemu je Holivud odavno poznat“ rekao je Nas.

Pogledajte primere automatizovanih ili glasova veštačke inteligencije u naučno-fantastičnim filmovima i TV serijama. Preteći ili naređujući glasovi su uglasvnom muški: HAL 9000 kompjuter iz filma „2001: Odiseja u svemiru“, kompjuterski program u „Wargames“ ili Auto, autopilot svemirskog broda u crtaću „Wall-E“.

Pokornije govorne mašine, kao što je kompjuter iz „Zvezdanih staza”, imaju ženske glasove.

Badžarin, analitičar iz Silicijumske doline, veruje da bi više kompjuterizovanih glasova bilo muško da ne postoje snažne asocijacije na HALa, čija je malicioznost u filmu Stenlija Kjubrika iz 1968. bila još jezivija zahvaljujući mekanom glasu.

Pol kompjuterizovanog glasa je često određen i usugom ili prizvodom koji se nudi. Na primer, tranzitni sistem kao što je San Francisco Area’s BART koristi visoko frekventne glasove jer ih je lakše čuti zbog buke vagona.

Nuance, kompanija iz Masačusetsa koja razvija govorne tehnologije za Ford SZNC sistem vozila i moge druge klijente, pravi i muške i ženske glasove, a na klijentu je da odabere koji mu najviše odgovara.

„Kako su ovi proizvodi postali do svakodnevnog života, velika je mogućnost personalizacije“, rekao je Brent Vord, direktor Nuancea za dizajn naprednog govora.

„Skoro da bih mogao da dobijem istu nijansu glasa koju ima moja supruga, pa bih tako imao osećaj da je ona pored mene i čita mi SMS u kolima”.

Siri: brilijantna ili seksistička?

Siri, “glas iPhonea 4S”, nastala je nakon petogodišnjeg projekta koji je osnovala vojna agencija DARPA, a kojim je rukovodio SRI International istraživački institut. Iz projekta se izrodila i kompanija, takođe nazvana Siri, koja je lansirala iPhone aplikaciju u februaru 2010. a koju je Apple kupio 2 meseca kasnije.

Originalna Siri aplikacija (koja je pretvarala glas u tekst), pokretana delom i Nauanceinu tehnologijom, radila je po principu glasovnih komandi upućenih telefonu, ali sama nije pričala. Bila je rodno neodređena; zapravo, bilo je prvobitno zamišljeno da govori polno-neutralnim glasom, rekao je Norman Vinarski, zamenik predsednika SRI i koosnivač Siri.

„Ono što je Apple uradio zaista je fantastično” kazao je Vinarski koji je Sirin govor nazvao „najprirodnijim od svih ljudskih interfejsâ.

Preuzeo je Siri i dao joj bogatiju ličnost – to je prva prava veštačka inteligencija koja funkcioniše u rukama miliona ljudi“, dodao je Vinarski.

Portparolka Applea odbila je da objasni zašto Siri ima ženski glas u SAD, a muški u Velikoj Britaniji iako su britanski korisnici iPhonea 4S na forumima masovno zahtevali ženski glas.

Danas mnogi GPS uređaji i kompjuterski programi koji tekst prevode u govor nude više glasovnih opcija. Stručnjaci za glasovnu tehnologiju tvrde da će i Siri najverovatnije uskoro govoriti različitim glasovima.
Do tada ostaje pitanje da li su kompjuterizovani ženski asistenti seksistički?

“Ne mora da znači”, rekla je za CNN Rebeka Zorak, direktor Projekta za društvene medije u Centru za proučavanje pola i seksualnosti na Čikaškom univerzitetu.

„Mislim da bi ih trebalo staviti u širi kontekst. Glasovi koji treba da zvuče autoritativno (poput naratora u filmovima) uglavnom su muški. Tako da ovi ‘pokorni’ robotski ženski glasovi doprinose polnim stereotipima, ne samo zato što služe korisniku već zato što je i sama tehnologija stvar komunikacije i veza (a smatra se da su to oblasti u kojima su žene vešte).

Međutim, ja ne bih automatski optuživala kompanije za seksizam zbog njihovih izbora. Većina tih odluka je verovatno rezultat istraživanja tržišta, tako da one samo odražavaju rodne stereotipe koji već postoje kod ljudi.

Ono što je meni zanimljivo kod Siri aplikacije je kako su oni izgleda namerno hteli da njen govor zvuči veštački – mogli su da ga naprave tečnijim i ljudskijim, ali su odabrali da akcenat stave na tehnologiju”, kaže Zorakova. „To vas čini svesnim koliko high-tech gedžet imate”.

Facebook se pretvara u državu

800 miliona stanovnika, vlast, policija, valuta… Ostalo je samo da zatraži stolicu u Ujedinjenim nacijama

Facebook se pretvara u državu

Uskoro će Facebook proširiti svoje “virtuelne kredite” i na druge sajtove.

Nakon što je Mark Cukerberg, osnivač ove društvene mreže, najavio internet konvertibilnost Facebook-ove valute, postalo je jasno da Facebook polako ali sigurno stiče osobine nezavisne države, s obzirom na to da već ima svoj stanovnike, vlast, sudstvo i policiju (moderatori), a sada dobija i valutu koja će biti razmenjiva i van granica te online zajednice..

Virtuelni novac

Mreža Marka Cukerberga će uslugom “Fejsbuk krediti za veb-sajtove” (FWC) ostvariti novi prodor na tržište interneta, a uprkos tome što je eksperiment u povoju, Facebook već kontroliše preko 50 odsto tržišta virtuelne robe čija se vrednost procenjuje na 2,1 milijardu dolara.

Stanovništvo

 

Facebook ima oko 800 miliona korisnika koji imaju u proseku 130 prijatelja, a 50 odsto njih se na mrežu uključi barem jednom dnevno. Stanovnici “internet države” pregledaju preko 900 miliona stranica, grupa i događaja, a dnevno se aplouduje 250 miliona fotografija.

Jezik

Oko 75 odsto stanovnika sa teritorije SAD govori engleski, ali Facebook je dostupan u čak 70 svetskih jezika, uključujući nemački, srpski, ruski, češki, turski, afrički, arapski i još mnogo drugih. Oko 300.000 korisnika učestvovalo je u prevođenju Facebook-a na različite jezike.

Mobilna telefonija

Osim preko računara, korisnici Facebook-a su u kontaktu i preko mobilnih telefona koji se konektuju preko GPRS sistema, a svaki korisnik može podeliti i svoj broj telefona preko kojeg će ga naći kada je van mreže.

Izvršna vlast

Facebook ima svoju izvršnu vlast, čiji glavni pravosudno-redarski organ čine moderatori, te ukoliko vam se dogodi da vas neko od drugih korisnika uznemirava ili se pretvara da je neko drugi, možete ga prijaviti nadležnima. Ukoliko se nekoliko puta ponove pritužbe vezane za istu osobu, nakon upozorenja profil tog korisnika može da bude izbrisan.

Izgleda da je Facebook-u ostalo samo još da zatraži članstvo u Ujedinjenim nacijama.

 

izvor: trojka